Obiteljska vinarija Škegro

Ponovno prisutna u našem Vodiču s rezultatom koji potvrđuje njezin dobar potencijal, obiteljska vinarija Škegro je gospodarstvo u ljubuškom kraju koje je aktivno u vinskom sektoru od kasnih 90-ih godina. Imanje, koje je osnovao i još uvijek vodi Mirko Škegro, prostire se na 4 hektara površine, od čega je jedan hektar namijenjen masliniku s 500 stabala. Tijekom posljednje berbe proizvedeno je 10 kvintala maslina, a dodatnih 10 kvintala je otkupljeno, što je rezultiralo prinosom od gotovo 3 hektolitra ekstra djevičanskog maslinovog ulja.

Preporučujemo izvrsno ekstra djevičansko ulje Krš, koje krasi predivna intenzivna, bistro zlatnožuta boja s blagim zelenim odsjajima. Aroma je bogata i zaokružena, s voćnim notama srednje zrele rajčice, bijele jabuke i banane, uz aromatične note bosiljka, mente i ružmarina. Okus je živahan i slojevit, s biljnim tonovima boba, zelene salate i celera. Gorčina je izražena, a pikantnost prisutna. Idealno se slaže s brusketama s povrćem, mariniranim gofom, rajčicama punjenim rižom, juhama od ječma, tjesteninom s dagnjama, škampima na buzaru, na žaru pečenim sipama, pečenom piletinom ili janjetinom te mozzarellom.

Sektor maslinarstva u Bosni i Hercegovini ima zanimljiv potencijal. Naime, posljednjih godina razvija se u skladu sa svojom poviješću, tradicijom, oblikom terena i klimom zemlje. Osim toga, maslinovo ulje postaje sve važnije u prehrani i za zdravlje.

Maslina je na ovom području prisutna od davnina, a rimski ostaci svjedoče o proizvodnji ulja u južnim krajevima oko Čapljine i Mogorjela. Međutim, organizirano maslinarstvo pojavilo se tek nedavno: 1977. godine bilo je oko 6 000 stabala maslina, dok ih danas, nakon nedavnih sadnji koje su maslinike proširile na 521 hektar, ima čak 144 000. Najpovoljnija regija za uzgoj je Hercegovina, najjužniji dio zemlje, jedini s izlazom na Jadransko more, iako na vrlo kratkoj obali. No, maslinici nisu rasprostranjeni duž cijele obale, već su koncentrirani u određenim mikrozonama gdje su tlo i klima posebno pogodni za razvoj masline. Ti se prostori nalaze uz rijeke Neretvu, Trebižat, Trebišnjicu i njihove pritoke. Glavni centri maslinarstva su: Mostar, Čitluk, Ljubuški, Stolac, Čapljina, Neum, Ravno i Trebinje. Pozitivni faktori su nadmorska visina, koja u Hercegovini ne prelazi 400 metara, i klima, koja se znatno razlikuje od ostatka zemlje. Zbog toga je ova regija poznata i kao “Kalifornija Bosne i Hercegovine”: ovdje se uzgajaju jabuke, grožđe, smokve, breskve i mandarine. Stoga ne čudi da je upravo ovo područje postalo kolijevka maslinarstva – zemlja s blagom mediteranskom klimom, vrućim i suhim ljetima te prosječnom temperaturom u najhladnijim mjesecima između 4 i 13 °C.

Najraširenija sorta masline je autohtona oblica, ali prisutne su i druge vodeće sorte poput istarske bjelice, leccina i pendolina, a prate ih buža, drobnica, lastovka, levantinka te talijanske sorte ascolana tenera, carolea, coratina, frantoio i cipressino, pri čemu je posljednja posebno pogodna za vjetrovite uvjete. Sorte se proučavaju u eksperimentalnim rasadnicima, od kojih je jedan od najvažnijih na području Čapljine. Tamo je 2007. godine proizvedeno oko 6 000 sadnica. Istovremeno, u općini Stolac posađen je maslinik od jednog hektara s istim sortama.

U posljednje vrijeme Ministarstvo poljoprivrede odlučilo je financijski poduprijeti maslinare s ciljem stvaranja novih nasada i dosezanja ukupne površine pod maslinama od 1000 hektara u srednjoročnom razdoblju. Cilj za budućnost je poticanje razvoja sektora u zemlji, uz zajedničko djelovanje javnih i privatnih institucija, kako bi se povećala svakodnevna potrošnja ekstra djevičanskog maslinovog ulja kao prehrambene namirnice s univerzalno prepoznatim zdravstvenim koristima. Prvi pozitivni pokazatelji već su vidljivi: u zemlji postoji 810 gospodarstava (od kojih 10 velikih i 800 s manjim parcelama) te 7 uljara koje su u posljednjoj berbi proizvele 347,9 tona ulja, što predstavlja porast od 36,11% u odnosu na prethodnu godinu. Ukupna domaća potrošnja iznosi 1 234,2 tone, pri čemu se najveći dio pokriva uvozom (898,2 tone), dok je prosječna potrošnja po stanovniku 0,37 kg godišnje. Također postoji službeni panel za senzorsku analizu ulja te udruga uljara i maslinara, koji su posvećeni unapređenju kvalitete finalnog proizvoda.